Prosvjedovati ili ne?

Kriza vlasti

 shutterstock.com

Republika Hrvatska u posljednje se vrijeme nalazi u krizi vlasti. Vrlo je zanimljivo pratiti politička previranja u Domovini posljednjih tjedana. Iskreno, meni zanimljivije od bilo kojeg programa. Kad već imamo tako loš TV program, barem su nam političari pružili spektakl dostojan Holywooda. S nestrpljenjem sam čekao svaku vijest, dnevnike, analize, presice. Znate onaj osjećaj kada čekate nastavke serije koju pratite pa vrtite reprize, tražite najbolje dijelove, gledate najave – tako sam se ja osjećao. Imao sam ovako jedan “kafanski” razgovor s prijateljem o tome kako bi izgledala produkcija domaće hrvatske sapunice. “Kriza vlasti” bi se zvala, inspirirana stvarnim događajima i previranjima u hrvatskoj politici. Naravno, likovi bi bili izmišljeni, a svaka sličnost sa stvarnim događajima i ljudima slučajna. Kako to već ide. Išla bi u nekoliko sezona, a mislim da bi zasjenila sve dosadašnje domaće sapunice, čak i Zabranjenu ljubav. Stvarno bi bilo šteta ne iskoristiti priliku kad se scenarij sam od sebe piše.

Ili recimo da napravimo neku šou emisiju, kao Survivor ili neka druga šrot emisija gdje bi političari bili glavni akteri – ispunjavaju neke zadatke, bore se ili tako nešto. U pauzama neki bend svira, pjeva se i tako. Baš onako, šou! “Političke igre” bi se zvao. Ili “Saborski susreti”. Pobjednik dobiva povjerenje naroda da sastavi Vladu. Gubitnici dobivaju utješne nagrade: mjesto u Saboru ili visoku funkciju u nekoj od državnih firmi. Bilo bi isto kao i do sada, ali malo zabavnije, i narodu bi političari bili malo bliži i simpatičniji.
No, dobro. Nakon što sam vas upoznao sam svojim idejama unapređenja sadržaja na domaćoj televiziji, htio bih prokomentirati poziciju “običnog” Hrvata i katolika, a k tome još studenta. Ma kako apolitični bili, koliko god netko ne prati politiku, nemoguće da je ostao cijepljen od politike proteklih tjedana. I da je ostao bez stava, jer stav morate imati. Bez obzira na to koliko ste duboko ušli u materiju.
Svatko si je dao za pravo prokomentirati nastalu situaciju, od studenta do penzionera, od čistačice do liječnika. I zanimljivo, svatko ima rješenje. Kako se u tome svemu snaći, u zemlji od “4 milijuna izbornika”, čiju stranu odabrati, kome se prikloniti? Kakav stav zauzeti na kraju krajeva?

Ako čitate ovaj članak, nadajući se da ću vam ja odgovoriti na to pitanje, prestanite čitati. Jer neću. Ne zato što sam arogantan, ponosan i najpametniji (što svakako jesam), već zato što ne znam. Stvarno ne znam, izgubio sam se. Osjećam se k’o Alisa u zemlji čudesa ili, što bi u Bosni rekli, k’o Fata u shopping-centru.
Osim što se prema tome odnosim sa sprdnjom, izrugivanjem i podsmijehom, nemam pojma kako se postaviti prema svemu tome.
Čitam nedavno članak ili komentar (ne sjećam se više) kako su studenti (ja sam se kao student osjećao prozvanim) u razvijenim zemljama, a mi težimo ka takvim zemljama, naime jedni od glavnih pokretača prosvjeda, dok su naši studenti (tu dolazimo do dijela gdje se osjećam prozvanim) blago rečeno mimoze. Nama je uvijek sve dobro i jaki smo jedino preko fejsbuka.
To je, naravno, istina. Sjetite se koliko ste objava pročitali kako se nitko ne buni, ne ustaje, ne prosvjeduje. Dok je, eto, autor takvih objava ušao u treći dan prosvjedovanja, ležeći na kauču srčući produženi espresso.
Kako kao katolik, student, reći da nisi zadovoljan, da ti ne odgovara ovakakv sustav, a da se pritom ne ogriješiš o Zakon? I trebaju li nam prosvjedi? Što oni rješavaju? Poput Shakespearovog Hamleta pitam se: “Prosvjedovati ili ne? Pitanje je sad.” Ne pametujem, pitam. Jer sam zbunjen. Smjenjivali su se političari i ministri, čak i premijeri. Narod je, uglavnom, poput rulje u Areni za vrijeme borbe gladijatora – navijao. I što se promijenilo?

Sjetite političara i moćnika koji su pali. Za neke smo stvarno mislili da su nedodirljivi, poput božanstva u grčkoj mitologiji.
A Bog je samo jedan, njega ne možemo smijeniti. Ali mu se možemo okrenuti. I vidjeli bismo da je u nama problem. Protiv koga onda prosvjedovati? Evo, recimo, možemo prosvjedovati protiv sebe samih. Prije nego što me u podsmijehu i čuđenju proglasite ludim, pokušat ću vam objasniti. Započinjem prosvjed protiv svog dosadašnjeg načina života, protiv isključivanja svakoga tko drukčije misli, radi ili živi. Prosvjedujem protiv svojih grijeha, svojih propusta, svojih reakcija. Prosvjedujem protiv svojih predrasuda, svoje lijenosti i nezainteresiranosti za osobe kojima je trebao moj interes. Jer drugi nije imao. Kako očekujem da će se neki političar zainteresirati za moj problem, a ja olako shvaćam tuđe probleme? Protiv toga prosvjedujem. Protiv svake ružne riječi prema svojemu bližnjemu, svake laži i klevete. Prosvjedujem! I poštujem Zakon! Ipak je moguće. Prosvjedujem i protiv vlastita podsmjehivanja i izrugivanja ovom situacijom. Što sam ja učinio da se mogu tako izrugivati?! Odakle mi pravo da se izrugujem? Prosvjedujem! Jedini sam prosvjednik na ovom prosvjedu pa mogu odlučiti kad, kako i zbog čega želim prosvjedovati. Ovo je najbolji prosvjed na kojem sam bio. Svakako najučinkovitiji. Prosvjedovat ću opet kad će trebati i ne treba mi mnogo prosvjednika da bih uspio. I znate što? Čini mi se da sam ipak odgovorio na gore postavljena pitanja. Ne znam, prosudite sami.
“Prosvjedovati ili ne? Pitanje je jednostavno”.

Autor

Ehoprojekt

Znanje mudrih savjeta je jedno, živjeti po tim savjetima je drugo.

Postani partner!

Komentari

Dnevna čitanja

  • Misao dana – 15. 8. 2018.
    Marija nije mogla znati što će se sve dogoditi, ali odlučila je vjerovati Bogu da On zna najbolje za nju.
  • Misao dana – 13. 8. 2018.
    Koliko god nam neobično zvučalo i izgledalo, to je duhovna stvarnost koja zaista postoji. Ne možemo ju vidjeti, ali za njom bismo trebali čeznuti.

Najnovije

Eho konferencija 2018

Eho konferencija 2018 - Evo, činim nešto novo!

Programi

Škola govorništva

Najnovije

Eho konferencija 2018

Eho konferencija 2018 - Evo, činim nešto novo!

Programi

Škola govorništva

Dnevna čitanja

  • Misao dana – 15. 8. 2018.
    Marija nije mogla znati što će se sve dogoditi, ali odlučila je vjerovati Bogu da On zna najbolje za nju.
  • Misao dana – 13. 8. 2018.
    Koliko god nam neobično zvučalo i izgledalo, to je duhovna stvarnost koja zaista postoji. Ne možemo ju vidjeti, ali za njom bismo trebali čeznuti.

E-mail:

Adresa:

IBAN:

Share This