Priznajemo li javno da smo Kristovi učenici?

Mladi kršćani vs. suvremeni svijet

»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«

shutterstock.com

Ovaj je biblijski citat u meni oduvijek izazivao divljenje. Prvo sam se divila Isusu jer se uopće usudio reći takvo što pred silnim mnoštvom koje ga je slušalo. Vrlo lako su to mogli doživjeti kao „tvrd govor“ ili „luđakovu misao“ jer sumnjam da bi se netko radovao i klicao kada bi bio progonjen, a još manje mislim da su svi prisutni razumjeli što je to „plaća na nebesima“. Uostalom, vjerojatno im je više bilo stalo do plaće ovdje na zemlji, kao i većini danas. Sada, kada sam malo duhovno „sazrijela“, neke stvari naučila, spoznala i stekla više duhovnog iskustva detaljnije čitajući Božju riječ i promišljajući o njoj, ovaj citat gledam drugačije. Sada se ovim Isusovim riječima divim jer su zaista snažne i mogu nam poslužiti kao velik poticaj na življenje vjere, a ujedno i kao utjeha.

Oduvijek sam bila odgajana u vjeri, mama se zaista trudila oko toga. Išla sam s njom svake nedjelje na misu, a budući da volim pjevati, krenula sam i na zbor u župi, gdje sam imala i većinu prijatelja. Iako mi je tamo bilo lijepo i sve što se ticalo vjere i Boga sam smatrala dobrim, sve je ostalo nekako na površini, formalno. Nisam doživjela neko obraćenje jer nisam ni živjela nekim životom kojemu je trebao zaokret od 180 stupnjeva, prije bih rekla da sam zaronila u dubinu svoje vjere. Najveći zaron dogodio se pred kraj 4. razreda srednje škole kada sam redovito počela dolaziti na biblijske susrete jedne karizmatsko-molitvene zajednice u Zagrebu. Tamo sam otkrila ljepote Božje ljubavi i odnosa s Njime koje nisam mogla ni zamisliti. Zapravo, i dalje ih otkrivam.
U početku sam bila vrlo zapaljena, kako to inače i biva kada tek otkriješ Božju ljubav. Silno sam htjela svima reći za to, zvala sam prijatelje na susrete, poticala ih na odlazak na nedjeljne mise i rado sam odgovarala na njihova pitanja. Odlazak na fakultet poprilično je promijenio sredinu u kojoj sam se nalazila. Novo društvo, nove situacije, nove borbe.

Na faksu sam ponovno krenula i na košarku, u sklopu nastave tjelesnog odgoja. Tamo smo svi bili zajedno, i cure i dečki. Već na prvom treningu upoznala sam većinu ekipe, a olakotna okolnost bila je to što je tamo bilo nekoliko cura s prve godine, i sve su bile nove pa smo prolazile kroz istu muku „uklapanja u društvo“. Zamisli situaciju: prva godina fakulteta, sportska aktivnost, treba se uklopiti, stariji dečki zovu na pivo poslije treninga. Naravno da sam pristala na poziv. Da se razumijemo, odmah se moglo vidjeti da su dečki sasvim normalni, bez nekih „nastranih“ primisli. Iako sam već tada bila u vezi sa svojim sadašnjim dečkom, imala sam potrebu da me ti dečki prihvate i da im se svidim (ne nužno fizički). Nakon prvog treninga uslijedilo je druženje u susjednom kafiću i, naravno, hrpa pitanja. Jedan posebice otvoren dečko bez dlake na jeziku pitao je razna neugodna pitanja među kojima se istaknulo famozno pitanje (nakon što je saznao da imam dečka): „I, jel se seksate?“. Svi su prasnuli u smijeh, a meni je srce počelo brže kucati. U sekundi sam morala odlučiti hoću li im lagati i biti „kul“ ili ću im reći istinu o svome kršćanskom identitetu. Odlučno sam odgovorila: „Ne.“, na što je nastao muk. Jedno vrijeme su se iščuđavali, a nakon toga sam im objasnila da smo se moj dečko i ja tako dogovorili i da živimo čistoću prije braka. Rekla sam im da nisam cura koja će izlaziti van kako bi se ljubila s raznim dečkima, da držim do svog dostojanstva i da neću dati bilo kome da me u potpunosti „ima“. Iako sam očekivala da će me u tom trenutku odbaciti i da mogu zaboraviti na ovakva druženja nakon treninga, ugodno su me iznenadili komentarima. Rekli su mi da nikada nisu upoznali takvu djevojku, da je to zaista za pohvalu i da poštuju moj takav stav, iako oni sami ne bi mogli tako ustrajati. Na putu kući razmišljala sam o tome da ne bih mogla tako odlučno iznijeti svoj stav bez Božje pomoći. Znam da je On u tom trenutku bio uz mene i da me je zaista poslao među te ljude da budem Njegovo svjetlo. Iznimno sam Mu zahvalna na tome jer je tu započela moja misija.

Svaki sljedeći trening nisam pokušavala sakriti činjenicu da sam vjernica, da nisam promiskuitetna, da ne psujem i da ću se držati toga bez obzira na sve (bilo im je zabavno nagovarati me na neke psovke). Uspjela sam im pokazati da to ne znači da sam dosadna, da se ne znam zabaviti ili da sam „čudna“, već upravo suprotno. Ne samo da sam ostala svoja i da nam je na druženju uvijek bilo zabavno, nego su uskoro počeli i postavljati pitanja o vjeri, Bogu, Crkvi i slično. Zadobila sam njihovo povjerenje i otvorili su mi se, razgovarali smo o raznim temama i uvažavali su moja mišljenja i stavove, iako se nisu nužno slagali s njima. Jedan je od njih imao groznu naviku da psuje za vrijeme igre i da ima izljeve bijesa na svoje suigrače. Već nakon nekoliko treninga, prestao je psovati i bio je smireniji tijekom igre. Ne kažem da je to moje djelo, to je svakako Božje djelo, ali drago mi je što je mogao mene upotrijebiti i poslati me tamo.
Prekrasan je osjećaj znati da sam ostavila kakav – takav utisak u njihovim životima i to sve zbog snage koju mi je Bog davao i zbog Njegovih poticaja da ostanem čvrsta i da ne odustanem. Iako se nisu složili sa svime što sam im rekla i nemaju pravu sliku o Bogu zbog raznih situacija kroz koje su prošli, vjerujem da je sjeme posijano i da će naš Otac znati što učiniti s njime.

Onaj citat koji sam izdvojila na početku sada gledam potpuno drugačije. I ja sam prije mislila da su to lude izjave, ali sada su mi te riječi izazov. Sada sam zaista spremna pretrpjeti ismijavanja, čudne poglede i komentare radi imena Isusova! Gledaj, mi na Zapadu (uvjetno rečeno) vjerojatno nećemo doživjeti fizičke progone i mučenja kakva su doživljavali prvi učenici i općenito Crkva u prva 3 stoljeća ili naša današnja braća na Istoku. No, progoni nisu samo fizički. Progon može biti i sam strah od neprihvaćanja u društvu, borba s ustrajanjem u vjeri, pokušaj ne padanja pod loš utjecaj. Kroz takve situacije sam prošla u ispričanoj priči i zaista se osjećam još snažnijom i spremnijom na nove borbe i „progone“ jer mi je Gospodin pokazao da je uvijek uz mene i da s Njime mogu sve.

Zapamti, tvoje ruke i noge su jedine koje On ima. Kroz tvoja usta Bog može učiniti silna čudesa ako mu daš priliku da djeluje kroz tebe. Nije te bezveze poslao na to radno mjesto, na taj fakultet, u tu školu… Tamo si s razlogom. Ti si možda jedina osoba koju On ima na tom mjestu. Budi Njegovo svjetlo. Amen!

Iz časopisa Book

Autor

Dorja Šlogar

“Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13)

Postani partner!

Komentari

Dnevna čitanja

  • Misao dana – 15. 8. 2018.
    Marija nije mogla znati što će se sve dogoditi, ali odlučila je vjerovati Bogu da On zna najbolje za nju.
  • Misao dana – 13. 8. 2018.
    Koliko god nam neobično zvučalo i izgledalo, to je duhovna stvarnost koja zaista postoji. Ne možemo ju vidjeti, ali za njom bismo trebali čeznuti.

Najnovije

Eho konferencija 2018

Eho konferencija 2018 - Evo, činim nešto novo!

Programi

Škola govorništva

Zakej

Program Zakej bavi se proučavanjem biblijskog načina upravljanja novcima. Saznaj što Biblija govori o financijama i odnosu prema novcu, kako bi postao mudar upravitelj onoga što ti je Bog povjerio. Read More about “Zakej”

Najnovije

Eho konferencija 2018

Eho konferencija 2018 - Evo, činim nešto novo!

Programi

Škola govorništva

Zakej

Program Zakej bavi se proučavanjem biblijskog načina upravljanja novcima. Saznaj što Biblija govori o financijama i odnosu prema novcu, kako bi postao mudar upravitelj onoga što ti je Bog povjerio. Read More about “Zakej”

Dnevna čitanja

  • Misao dana – 15. 8. 2018.
    Marija nije mogla znati što će se sve dogoditi, ali odlučila je vjerovati Bogu da On zna najbolje za nju.
  • Misao dana – 13. 8. 2018.
    Koliko god nam neobično zvučalo i izgledalo, to je duhovna stvarnost koja zaista postoji. Ne možemo ju vidjeti, ali za njom bismo trebali čeznuti.

E-mail:

Adresa:

IBAN:

Share This