Da, izvana smo vrlo često nasmijani, vedri i poletni, dok se u nama zbiva nešto upravo suprotno. U svojim mislima vodimo rat s nekime, sami sa sobom ili čak s Bogom. Nerijetko se to odrazi i na naše ponašanje pa postanemo nervozni, bahati, nesuosjećajni. Što se to toliko iskrivilo u nama da više ne možemo ni zamisliti da bismo mogli biti u iskrenom miru sa sobom, Bogom i ljudima?

shutterstock.com

„Mir bez Križa nije onaj pravi Isusov mir.“

Papa Franjo nedavno je rekao u svojoj propovijedi: „Istinski mir ne možemo proizvesti mi, jer je on dar Duha Svetoga. Život je takav – ima trpljenja, ima bolesti, ima mnogo ružnih stvari, ratova… ali onaj mir iznutra, koji je dar, on se ne gubi; ide se naprijed noseći Križ i trpljenje. Mir bez Križa nije onaj pravi Isusov mir.“

Danas se od nas traži da odrađujemo svoje zadatke što bolje možemo u što kraćem vremenu. Neprestano negdje jurimo, skačemo s jednog mjesta na drugo, nemamo vremena ni za što. Nije ni čudo što u svoj toj brzini vrlo lako izgubimo svoj osobni mir; razmišljamo o onome što nas je jučer povrijedilo, o onome što nam se ujutro dogodilo, brine nas kako će proći današnji važan ispit/sastanak na poslu, hoćemo li financijski uspjeti izdržati do kraja mjeseca i sl. I onda kada se pokušamo smiriti u molitvi, to isto ne završi baš uspješno. U najboljem slučaju uspijemo ostati sabrani tih pola sata, ali čim završimo, naš nemir i dalje je tu, prisutan kao da se nismo susreli s Onim koji je jedini pravi mir.

„Svoj vam mir dajem.“

Isus svojim učenicima u svome oproštajnom govoru kaže: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“ (Iv 14, 27) Nije im ostavio radost, blagostanje, zdravlje ili bilo koji drugi fizički ili duhovni blagoslov, nego baš mir.
Mir ( = šalom) je uobičajen židovski pozdrav. Njime se izricala želja za zdravljem, potpunom srećom i oslobođenjem koje će pribaviti Mesija. Isusov „mir“ zato nije samo neka prazna riječ ili nemoćna želja, već stvaran i bogat dar.

Sotona najbolje zna da je naš unutarnji mir Božje snažno oružje

Unutarnji mir snažno je oružje protiv grijeha i sotone koji najbolje zna koliko smo moćni ako ga imamo; upravo zato nam ga i tako često oduzima. Kada imamo mir u sebi, teže ćemo i nekoga uvrijediti, nekoga zakinuti za nešto, težit ćemo za onim čistim nebeskim dobrima, za molitvom, i ispunjati srce samo još većim mirom. Toga se sotona boji! Na taj način gubi kontrolu nad nama i mi postajemo pobjednici u Bogu i blagoslov za druge. Oduprimo se zato đavlu do krvi, i on će pobjeći od nas.

Isusov mir donosi plodove mome duhu i mome tijelu

Kada bih imala pravi mir u sebi, bila bih najprije zadovoljna sobom, ne bih se vezala za krive riječi i moje unutarnje rane bile bi iscijeljene. Lakše bih se pomirila sa svim onim okolnostima koje su mi trenutno u životu teške, bilo da je to neka bolest, nečija smrt, možda neuspjeh ili sl. Svako bih se jutro budila s iskrenom radošću, lakše bih prihvaćala Božju volju za svoj život kakva god ona danas (ili u budućnosti) bila.

Zato, sljedeći put kada razmišljam o miru i molim za njega, više neću moliti za neko obično vanjsko smirenje, nego za trajno stanje svog srca koje će svoje povjerenje staviti u Oca punog ljubavi.

Molite za druge na taj način

Pokušajte na taj način moliti i za druge. Iz osobnog primjera mogu vam posvjedočiti da kada sam molila za neke osobe samo da ih ispuni Isusov istinski unutarnji mir, da uspiju prihvatiti sve što im se trenutno događa u životu i da stave povjerenje u Božju ljubav, velike su se stvari počele mijenjati i pokretati u njihovim životima. Razlika između jučer i danas bila je nemjerljiva.

Kraljice Mira, moli za nas!

Kada razmišljamo o pravom miru unutar nas samih, ne smijemo izostaviti našu Majku, Kraljicu Mira. Ona je najbolje znala zadržati mir u sebi i onda kada je bilo nemoguće.

Ako još uvijek ne znate kako biste molili za mir, probajte moliti krunicu na sljedeći način; umjesto Zdravomarije na svako zrnce izmolite: „Kraljice Mira, moli za nas!“ i tako cijelu krunicu dok vam se srce ne ispuni tihim pouzdanjem. Možete tako s bilo kojim zazivom, npr. „Daruj nam mir!“, „Neću vas ostaviti siročad.“ , „Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam.“…

„Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir!“

Sjetimo se samo kako na svakoj svetoj Misi svećenik izgovara riječi: „Mir Gospodnji bio sa svima vama.“ Nakon toga pružamo mir jedni drugima. Odmah nakon tog čina slijedi molitva Jaganjče Božji u kojoj opet izmolimo zaziv: „Daruj nam mir.“ Pokušajmo na svakoj sljedećoj svetoj Misi baš u tom dijelu imati posebno otvorena srca koja će moći primiti Isusov mir kao stvaran dar.

Molimo zato, draga braćo i sestre, za pravi unutarnji Božji mir. Isusovim mirom dobili smo sve – slobodu od straha i briga ovoga svijeta, povjerenje u Božju ljubav i vodstvo, prihvaćanje i razumijevanje ljudi i okolnosti oko sebe. Njegovim mirom u nama ostvarujemo u potpunosti riječi: „neka bude kako je na Nebu, tako i na zemlji“.