Živimo li život u smislu za koji je stvoren?

Pisac života

Možemo pisati velikim i malim slovima, bit će na tom papiru i zareza i upitnika, no ako budemo pisali kako Bog zapovijeda, siguran sam da će zadnju riječ ispisati sam Gospodin. Bit će to kao točka na „i”: “Dođi slugo dobri i vjerni!”

 shutterstock.com

Često se čovjek pita što je život.

Ne postoji ništa dragocjenije i vrjednije, a opet tako osjetljivo i lako propadljivo kao što je život. On je poput lista papira koji nam Bog daje da po njemu pišemo i crtamo najljepše crteže.
Bog nam je dao život da ga iskoristimo za svoje spasenje, no ni na što nas nije prisilio. Možemo ga koristiti i u druge svrhe – možemo ga gužvati i derati, paliti i bacati, ili koristiti za gradnju karijere, ali ipak samo život proživljen u smislu za koji je i stvoren biva vječan.

Kakav je moj papir?

Papir nam služi za bezbroj stvari, ali vječan ostaje samo onaj koji biva korišten za „nešto uzvišeno“. Obične novine traju jedan dan i propadaju, diplome traju za našeg života i propadaju, jedino knjige velikih ljudi bivaju aktualne sve do konca svijeta. Kako onda ne bi bio vječan i mnogo vrjedniji papir života iskorišten u pravu svrhu?!
Možemo pisati velikim i malim slovima, bit će na tom papiru i zareza i upitnika, no ako budemo pisali kako Bog zapovijeda, siguran sam da će zadnju riječ ispisati sam Gospodin. Bit će to kao točka na „i”: “Dođi slugo dobri i vjerni!”

Gospodin nam je dao papir – život, mi smo penkala.

Ali treba nam još nešto – tinta! Da bismo pisali, treba nam i tinta za penkalu, u ovom slučaju to je Duh Sveti. O, skupocjene li tinte! Molimo često Gospodina da nam dade što više te tinte – Duha Svetoga – da nam slova budu što deblja i jasnija, a točke što vidljivije, i da možemo ispisati odgovor na svako pitanje.
Često se dogode i trenutci kad čovjek pogriješi pa zapiše nešto krivo, pokuša to obrisati i pritom podere papir. Na papiru života ništa nemojmo pokušavati obrisati, već to prekrijmo „korektorom crvene boje” – Krvlju Kristovom – i preko napišimo: „Po pregorkoj muci Isusovoj, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu!” Pogreške koje činimo sastavni su dio naših života i moramo biti svjesni da ih ne možemo izbrisati. Isto tako moramo znati da je Bog milosrdan i sve nam oprašta, daje nam priliku da sljedeću stranicu ispišemo drugačije.

I tako to ide kroz život…

Netko piše prekrasnom kaligrafijom, netko švrakopisom, ali svi dođemo do onog trenutka kad srce na kraju povuče ravnu crtu za potpis – tu se svi potpišimo i predajmo svoj „papir” na uvid Gospodinu!
Doći će i onaj trenutak kad ćemo pred svima čitati svoj komadić evanđelja koji smo pisali kroz život, a svi se nadamo da će doći i onaj trenutak kada će, po milosrđu i blagosti Učitelja, onaj papir ispisan životom biti uvezan u Knjigu života, knjigu sa sedam pečata u ruci Jaganjčevoj. Tad će sve naše pisanje, šaranje, gužvanje i deranje zasjeniti zraka Sunca i na papiru, sada vječnom, ispisat će se: „Ti si moj i Ja sam tvoj!“

Vrijeme je da počnemo „pisati“ svoje živote u smislu za koji su i stvoreni.

Upitnike pišimo s vjerom, uskličnike s nadom, a točke s ljubavlju. Pišimo tako i ne bojmo se, dobra knjiga nikad ne propada!
Čovjek voli pisati na svjetlosti, no to predstavlja i opasnost da nas žarka zraka Sunca pogodi u oko, da nam onda oko zasuzi, a ona suza umrlja papir i razmaže slova. Zato ja volim pisati u sjeni svijeće i moliti za dobre oči više nego za sav sunčev sjaj, jer dobro oko i u tami dobro piše, a jadni slijepac i na svjetlu šara. Neka nas Gospodin obasja svojom svjetlošću, pokaže nam put kojim nam je ići i svojom rukom obujmi našu kako bismo svoj život ispisali na najbolji mogući način.

Postani partner!

Komentari

Eho konferencija 2017

Eho konferencija 2017 - "Bog je ljubav"

Programi

Eho konferencija 2017

Eho konferencija 2017 - "Bog je ljubav"

Programi

Dnevna čitanja

E-mail:

Adresa:

IBAN:

Share This