„Vatru gasi, brata spasi!“

U plamenu ljubavi i solidarnosti

Dan nakon katastrofalne situacije u Splitu i okolici razmišljam malo o svemu tome što se taj dan i tu noć dogodilo. Gledam sve vijesti koje mogu uhvatiti, upijam što više informacija, pokušavam stvoriti neko svoje mišljenje o tome „tko je kriv“. Ipak, zaustavljam se i stavljam naglasak na nešto drugo.

shutterstock.com

Politika i požar

Mnogo je govora o politici u ovoj situaciji u kojoj su neki izgubili domove, neki posjede, a neki sve što su imali. Bit će zanimljivo ispratiti ovu situaciju do kraja, pričekati sve analize, forenzička i policijska otkrića, otkriti krivca. Sve nekako ukazuje na to da su požari podmetnuti, iako zaista ne znam kakva to osoba radi takve stvari, ali nije na meni da sudim. Znamo tko je sudac.
Ipak, kada se radi o eventualnom kašnjenju vojske, pravoj reakciji nadležnih i čitavog sustava, ne bih se miješala. Treba pričekati, zbrojiti sve i vidjeti što se još moglo i je li se moglo. U cijeloj ovoj situaciji ipak mislim da je najvažnije istaknuti herojstvo i zajedništvo!

„Vatru gasi, brata spasi!“

Jučer se u Splitu i okolici dogodilo nešto strašno, ali s druge strane dogodilo se nešto prekrasno! Hrvati su se ponovno ujedinili i pokazali svoju pravu snagu! Koliko god je bilo teško, vruće, nije bilo vode, struje, signala, dovoljno opreme i profesionalaca, ljudi nisu bili obeshrabreni i nisu odustali!
Pročitajte kako je sve komentirao jedan od vatrogasaca, Ivan Džoja:

„Zapitan se kad će ovo ludilo pristat.

Ni sam ne znan kako mi je. Nakon više od 25 sati na požaru u meni se mišaju osićaji tuge, ljutnje, bisa, neroze… Puno toga ružnog se dogodilo jučer. U Sitnu Gornjen smo se našli u okruženju vatre i jednostavno smo morali bižat od ognja kako bi spasili vlastiti život. Nadalje, u Sitnu Donjen nan je umra čovik kojeg smo oživljavali nakon srčanog udara. Nikakvi, umorni radimo dalje. Stalno nas prati problem s nestašicon vode. Nema struje, nema signala, jedva uspostaviš poziv. Požar se neumoljivo širi u smjeru Žrnovnice, Podstrane, Kučina, Mravinaca… Navečer, vatra priti mojoj vlastitoj kući. Vatra je došla na 20-ak metara od kuće, al moje kolege vatrogasci, članovi obitelji, susidi i ostali, koji su ti bili su napravili, lavovski posa pa je kuća bila obranjena i svima in fala. Živci na tisuću, al glava mora bit ladna jer u Sitnu Donjen moramo bit spremni branit kuće. Kolegi izgorilo auto, troje kolega iz grupe završilo na hitnoj. Ljudin gore auta, kuće, katastrofa. Požar se neumoljivo bliži kući koju moramo obranit. U kamiončiću 300-ak litara vode. Ne znamo šta ćemo, al Bog je uz nas i s toliko malo vode smo spričili širenje požara u većen razmjeru i Bogu fala ubrzo dolazi i cisterna s vodon.
Želin se zafalit svin svojin kolegan koji su hrabro borili protiv vatrene stihije i fala dragon Bogu koji nas je pratija tokon požara i dava nan snagu. Fala dragon Bogu koji nan je pomoga da spričimo da se dogodi još veća katastrofa.
Vatru gasi, brata spasi.“

Rušenje svih granica i barijera…

Nije bilo važno tko je kome u rodu, tko je kome što dobro ili loše učinio u prošlosti, tko je kome koliko dužan, tko se voli, a tko ne. Sve se to zaboravilo i krenulo se u zajedničku obranu kuća ljudi koje možda ni ne poznaju. Ne samo batrogasci, ovdje mislim na sve koji su se uključili u obranu od požara. Ne mislim ni smo na one heroje koji su se borili protiv vatre, nego i na sve ljude koji su došli iz svih dijelova Hrvatske kako bi pomogli na BILO KOJI način. Mislim na sve pekare koje su otvorile svoja vrata i pekle za sve kojima je potrebno. Mislim na sve domaćice i kuhar(ic)e koje su pripremale objede za vatrogasce i ostale radnike. Mislim na sve koji su ponudili smještaj evakuiranima i nosili boce s vodom i ostale potrepštine. Mislim na sve one koji nisu imali priliku ništa konkretno učiniti, ali su izašli na ulice vidjeti gdje se mogu uključiti. Mislim i na one koji su „samo“ molili…

Bogu hvala!

Da, Bogu hvala na svemu! Možda će netko i sada svaliti krivnju na Boga i pitati se zašto nije spriječio požar (ili onoga koji je podmetnuo taj požar). Nećemo sada previše govoriti o tome da Bog poštuje slobodnu volju čovjeka i da je protiv nje „nemoćan“, o tome drugom prilikom.
Sada želim, poput ovog vatrogasca čije smo vam riječi prenijeli, zahvaliti Gospodinu što je bio uz naše vatrogasce, vojnike i sve ostale!
Hvala ti, Gospodine, što si sačuvao svaki život koji je bio ugrožen!
Hvala ti, Gospodine, što si spriječio da požar izmakne kontroli i uništi sve!
Hvala ti, Gospodine, što si smirio vjetar!
Hvala ti, Gospodine, što si vodio vatrogasce i sve ostale, i dao im nadnaravnu snagu da izdrže sve!
Hvala ti, Gospodine, što si u ovoj nevolji ujedinio ljude, bez obzira na sve što ih razdvaja!
Hvala ti, Gospodine, za svaku uslišanu molitvu!

To je Hrvatska u koju ja vjerujem – ujedinjena u borbi, ljubavi, solidarnosti i molitvi!
Budimo takvi svaki dan, ne samo kad se dogodi katastrofa…

Autor

Dorja Turk

“Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13)

Postani partner!

Komentari

Eho konferencija 2017

Eho konferencija 2017 - "Bog je ljubav"

Programi

Eho konferencija 2017

Eho konferencija 2017 - "Bog je ljubav"

Programi

Dnevna čitanja

E-mail:

Adresa:

IBAN:

Share This