Slavljenje nije osjećaj nego vjera

Što je to – SLAVLJENJE?

Zamislite rođendansku proslavu. Sve je lijepo uređeno, glazba svira, vi slavite, fina hrana, svi se zabavljaju, a nema – slavljenika. Kakva je to proslava na kojoj nema slavljenika? Jeste li ikada doživjeli takvo što? Nezamislivo nam je da slavljenik nije pozvan na vlastito slavlje. Isto je i sa slavljenjem Boga.

www.shutterstock.com

**Prema predavanju Sebastijana Pešorde – seminar Vatra

U slavljenju je najvažniji odnos On-ja

Kada smo pozvani na nečiji rođendan, znamo da smo toj osobi važni. Tako nas i Bog poziva na svoje slavlje jer nas ljubi i jer mu je izuzetno važno da smo prisutni. Često taj poziv zanemarujemo jer „nemamo vremena“ i jer nam On nije na prvom mjestu, a zaboravljamo da ako stavimo Boga na prvo mjesto – prije žene, muža, bilo koje osobe ili stvari – sve drugo će doći na svoje mjesto! To je istina koju moramo prihvatiti. Kada ju prihvatimo, život će nam se posložiti, a to je ono što žele svi ljudi.

To se događa u slavljenju – Bogu dajemo prvo mjesto

U Djelima apostolskim čitamo o tome kako su Pavla i Silu nepravedno bacili u tamnicu. Treba znati da ta tamnica nije poput današnjih zatvora u kojima je često čak i ugodno boraviti jer su opremljeni bolje od nekih hotela. Tamo nema kreveta, sve je mračno, puno kukaca i štakora, vlažno je, smrdljivo i prljavo, a utamnjenici su u lancima. Nije baš situacija u kojoj bismo rekli „idemo slaviti Boga!“.

Pavao i Sila završe u tamnici zato što su činili dobro, imaju se svako pravo ljutiti, gunđati i tražiti svoje pravo, no oni se odlučuju radovati i slaviti Isusa jer je On toga uvijek dostojan! Oni su u toj pogibeljnoj i ponižavajućoj situaciji odlučili Isusa staviti na prvo mjesto bez obzira na sve. Nisu gledali okolnosti u kojima se nalaze, nisu se ljutili na Boga kako mi često znamo, nisu malaksali u vjeri. Ne! Odlučili su slaviti Boga vjerujući da će sve okrenuti na dobro, što je i učinio.

Slavljenje nije osjećaj nego vjera

Iz prethodne situacije vidimo da je ova rečenica istinita. Da su se Pavao i Sila ravnali po svojim osjećajima i da su im se prepustili, vjerojatno ne bi slavili Boga, nego bi jadikovali, plakali, možda bi se i ljutili na njega i govorili da je nepravedan.
Naravno, u redu je osjećati se dobro u slavljenju, ali problem nastaje kada se oslonimo samo na osjećaje. Znamo da su osjećaji prolazni i varljivi. Čovjek u doslovno 15 minuta može barem 5 puta promijeniti raspoloženje i iskusiti desetke različitih osjećaja. Kada bismo se vodili samo osjećajima, gdje bismo završili!?

Koja je vaša reakcija kada vidite prekrasan zalazak sunca ili nešto drugo što vas oduševljava? Zastanite malo i zamislite to (zalazak sunca, omiljeni auto, voljenu osobu, zgoditak momčadi za koju navijate…). Upravo taj osjećaj će doći, samo mnogo puta snažnije, kada spoznamo kako je Bog dobar i koliko nas zapravo ljubi! Prekrasna je činjenica da nas Bog želi dovesti do toga ako ga to zatražimo. Da, samo ako ga zatražimo, jer On ne radi ništa protiv naše volje.

„Svet, svet, svet!“ na moderan jezik možemo prevesti kao „Wow!“

U Bibliji piše da zbor anđela na nebesima konstantno izgovara ove riječi. Konstantno. Bez prestanka. Poput sata na kojem se kazaljke stalno pomiču i nikad ne stanu. Neprestano izgovaraju iste riječi i nikada im ne dosadi jer su toliko oduševljeni Bogom kojeg gledaju! Slavljenje je upravo to – divljenje, reakcija na Božju ljepotu!
Slavljenje nije samo onih 40 minuta pjevanja na nekom karizmatskom susretu. To je samo jedan oblik slavljenja. Slavljenje kao takvo je STIL ŽIVOTA – divljenje Bogu u svakom trenutku.

Grijeh je nešto što nas udaljuje od Boga i često zbog grijeha ne možemo vidjeti Boga onakvog kakav On zaista jest, ne možemo mu se diviti. Zato, ako želimo biti bliski s Bogom, učinit ćemo sve da maknemo od sebe stvari koje nas udaljuju od njega. To je nekad bolno, ali bolno je i rezanje grančica na voćki. Ipak, to je neophodno za zdravlje voćke i rast ploda!

Slavljenje u vjeri je lijek za depresiju

Samosažalijevanje onemogućuje slavljenje, ali i obrnuto – ako se bez obzira na osjećaje odlučimo slaviti, samosažalijevanje nestaje! Kada se punimo Božjom ljubavlju, njegovim mirom i riječima Svetog pisma, neće biti mjesta za toliko negativnih osjećaja.
U Starom zavjetu pjevači su išli ispred vojnika i tako stvarali put za pobjedu, a događale su se i različite čudesne stvari. Slavljenje ima najveću moć kad je najteže, i ono je najefikasniji način za borbu protiv problema. Zamislite situaciju u kojoj svi pričaju dobro o nekoj osobi; biste li vi onda mogli govoriti negativno? Vrlo teško. Jednako tako, kada mi slavimo i hvalimo Boga, zli neprijateljski jezici moraju umuknuti! Tada oni više nemaju nikakvu snagu.

Kada slavimo Boga, Božja prisutnost može biti gotovo opipljiva. Zapamtite da se pridružujete zboru anđela i na prvo mjesto stavljate Kralja koji može SVE i ima SVE. Tada ništa nije nemoguće!

P.S. Prijavi se na Eho konferenciju i pridruži nam se u slavljenju, molitvi i zanimljivim predavanjima!

Autor

Dorja Turk

“Sve mogu u Onome koji me jača!“ (Fil 4,13)

Postani partner!

Komentari

Eho konferencija 2017

Eho konferencija 2017 - "Bog je ljubav"

Programi

Eho konferencija 2017

Eho konferencija 2017 - "Bog je ljubav"

Programi

Dnevna čitanja

E-mail:

Adresa:

IBAN:

Share This