“Što Bog dade i sreća junačka!”

Život za vrijeme ispitnih rokova

I naravno, molitva… Molim se kao nikada – sve moguće krunice, devetnice, litanije, zaštitnike i svece. Na misi sam svaki dan, ako treba i dvaput dnevno, samo da “nažicam” Boga to neko čudo, jer ipak iako sam mudar, razuman i analitičan (baš uvijek!), trebam tu neku dozu “sreće”.

 shutterstock.com

Završili su i ovi zimski ispitni rokovi. Ako ste odgovoran student kao ja (nadam se da moji roditelji ovo ne čitaju), zasigurno ste riješili sve obaveze na faksu.
– Niste!? Onda spadate u onu grupu neodgovorne većine.
Mislim, ‘ko je vidio sve riješiti na zimskom roku!? Pa čemu služe ljetni? Ali ‘ajde ti starcima to objasni…

No dobro, nećemo sada pričati o uspješnosti mojih i vaših ispitnih rokova (u mojem slučaju rezultat je poražavajuć), nego o onome što u tom periodu osjećamo, radimo i kako se ponašamo.

Osobno mi najteže padnu ovi zimski rokovi. Ljetne i jesenske nekako odradim, ali zimski rokovi nikako. Kako usred božićnih i novogodišnjih praznika učiti, pisati seminare i rješavati zadatke? Negdje između božićnog ručka i obilaska kumova prelistavam skriptu i razmišljam kako bi bilo bolje da taj ispit spremim za ljeto. Gledam u onu skriptu, gleda ona mene. Kažem u sebi: “Pa nema toga puno i nije teško gradivo, da se to naučiti” – stara studentska autosugestivna poruka podrške koja često upali. Dobro, ponekad. Ma, zapravo nikad. Spremio sam se da odem kod kumova čestitati Božić i napuniti želudac još malo ako je ikako moguće, a skripte ćemo se primiti kasnije. Naravno, upao sam u zamku dvaju smrtnih grijeha – lijenosti i prežderavanja – i to u vrijeme kada slavimo Boga i njegov dolazak na Zemlju. Kako zanimljivo…

Tako sam kumove obišao, vratio se kući još punijeg želuca (ipak je moguće), legao i nastavio s razmišljanjem. Kako sam uvijek razuman, mudar i analitičan, došao sam do zaključka da ću na zimu “samo izaći” na taj ispit, a na ljeto ću se baš potruditi.
Ispit je bio krajem prvog mjeseca. Znam, sad ćete reći: “Pa kako nije stigao naučiti, imao je mjesec dana do ispita, a i drugi je rok?“ A, nećete to reći? Mhmm..
Kako to obično biva, dva-tri dana prije me ipak malo uhvati grižnja savjesti pa krenem nadobudno učiti, čitati, listati, kuhati takve kave da bi “stari” zabunom znao natočiti kavu u auto, jer bi pomislio da je nafta.

I naravno, molitva… Molim se kao nikada – sve moguće krunice, devetnice, litanije, zaštitnike i svece. Na misi sam svaki dan, ako treba i dvaput dnevno, samo da “nažicam” Boga to neko čudo, jer ipak iako sam mudar, razuman i analitičan (baš uvijek!), trebam tu neku dozu “sreće”. Treba mi da me Bog “pomazi”. U zahvalu za eventualnu pomoć, nudim Bogu svašta: da ću biti uzorniji student, da mi se neće dogoditi više da zanemarujem obaveze na faksu, neću odbiti prosjake kad me traže sitniš, neću se svađati sa sestrom… Kako kršćanski od mene! Osjećam se (i ponašam) kao hrvatski političari pred izbore. Samo što se za razliku od političara obraćam mudrijem od sebe.

Dan D – ispitni dan. Dižem se, nakon puna četiri sata spavanja. Ujutro mi dođe da prebijem starog jer mi je rekao: “Dobro jutro!”. Uspijevam se ne posvađati s ukućanima u rano jutro, što smatram iznimnim uspjehom, te nekako odlazim na fakultet. Ulazim u dvoranu, sjedam na mjesto, vadim olovke, papire i sve što ide uz to. U džepu mi je šalabahter, u slučaju da veza s Bogom zakaže.

Dobivam ispit. “Što Bog dade i sreća junačka!” – govorim si u bradu. Osjećam se kao Nikola Šubić-Zrinski pred najezdom Turaka. Povraća mi se. Što od loše kave, što od nervoze.
Četiri su zadatka. Jedan znam, drugi polovično, treći imam na šalabahteru. Vamos! – pomislim. Riješim kako to već ide. Nešto sam, nešto “s Njim”, nešto šalabahterom. Odlazim kući u optimističnom tonu. Da ne kažem, sretan. Mogao bih proći, isplatile su se silne molitve, hvala ti Bože! Sad još samo treba pričekati rezultate, koji će sigurno biti pozitivni. Ipak je On na mojoj strani!

Da skratim priču, pao sam taj ispit. Zamisli iznenađenja! Toliko molitve, toliko angažmana oko izrade šalabahtera, a na kraju krajeva nešto sam i učio. I pao.

Nervoza, ljutnja, depresija… Malo je reći za ono što sam osjećao u sebi. Ali dobro, već za nekoliko dana došao sam sebi nakon tog šoka, tuge i depresije, i nastavio sa svojim regularnim životom. Normalno, nisam ispunio ni jedno od onih predizbornih obećanja Bogu, ali realno nisam ni dobio ono što sam tražio od njega. Malo će pričekati, imam drugih obaveza trenutno.

Autor

Ehoprojekt

Znanje mudrih savjeta je jedno, živjeti po tim savjetima je drugo.

Postani partner!

Komentari

Dnevna čitanja

  • Misao dana – 15. 8. 2018.
    Marija nije mogla znati što će se sve dogoditi, ali odlučila je vjerovati Bogu da On zna najbolje za nju.
  • Misao dana – 13. 8. 2018.
    Koliko god nam neobično zvučalo i izgledalo, to je duhovna stvarnost koja zaista postoji. Ne možemo ju vidjeti, ali za njom bismo trebali čeznuti.

Najnovije

Eho konferencija 2018

Eho konferencija 2018 - Evo, činim nešto novo!

Programi

Škola govorništva

Zakej

Program Zakej bavi se proučavanjem biblijskog načina upravljanja novcima. Saznaj što Biblija govori o financijama i odnosu prema novcu, kako bi postao mudar upravitelj onoga što ti je Bog povjerio. Read More about “Zakej”

Najnovije

Eho konferencija 2018

Eho konferencija 2018 - Evo, činim nešto novo!

Programi

Škola govorništva

Zakej

Program Zakej bavi se proučavanjem biblijskog načina upravljanja novcima. Saznaj što Biblija govori o financijama i odnosu prema novcu, kako bi postao mudar upravitelj onoga što ti je Bog povjerio. Read More about “Zakej”

Dnevna čitanja

  • Misao dana – 15. 8. 2018.
    Marija nije mogla znati što će se sve dogoditi, ali odlučila je vjerovati Bogu da On zna najbolje za nju.
  • Misao dana – 13. 8. 2018.
    Koliko god nam neobično zvučalo i izgledalo, to je duhovna stvarnost koja zaista postoji. Ne možemo ju vidjeti, ali za njom bismo trebali čeznuti.

E-mail:

Adresa:

IBAN:

Share This